Pero

02.04.2011., subota

Dosada

Dosada je najgori neprijatelj jednog dana, ne dana kojeg zemlja potroši da bi napravila piruetu,nego dana koji za normalnu osobu ima nekoliko dijelova,jasan početak i kraj,jasne sadržaje. Dosada jednostavno unosi prazninu u taj dan. Einstein bi rekao da je dosada nepostojeća,da je to samo stanje nedostatka okupacije,kao što je na taj nacčn lijepo odbrusio svom profesoru fizike na pitanje Božje opstojnosti...
Problem s dosadom je taj što ona ne samo da nije nepostojeća,naprotiv,ona ima velik utjecaj na našu psihu; čovjek kojemu je duže dosadno eksponencijalno gubi šansu da ce izaći iz dosade,spleena,da je tako nazovemo,nego čovjek kojemu je kraće dosadno.
Kako je suzbiti? Odjednom se sve čini malo i beznačajno; čemu ići vani,hladno je i sam sam, čemu svirati kad me nitko ne čuje,čemu gledati tv kad me to ionako (navodno) ubija... Čitanje knjiga više nema smisla,sve sam ih pročitao; da sam u zdravom stanju išao bih u knjižnicu,ali dosada oduzima moć hoda,kretanja općenito...
Utapanje u internetu nije rješenje,treba mi nešto staro,mirisno, nešto čime su se bavili moji pradjedovi,a ne samo plastične kutije i kupovi kablova,nešto poput glazbe,ali ne,kućni red je tu,susjedi su nadrkani sociopati i masakrirat će me ako stisnem tipku 3 nanosekunde prije 17.00 sati,knjige,ne,nemogu se koncentrirati,televizija,samo još plastike...
I onda čovjek pocne razmisljati o nekim stvarima. Sjedi na krevetu i odjednom se sjeti Mahathme Gandhija: "Budi promjena koju želis vidjeti u svijetu." ustaje,oblači jaknu i izlazi napraviti đir. I sto vidi? Ulice su prazne,praktički zrakom lete one kugle iz vestern filmova,samo čekas kad će odzvoniti ne zvoniku da te napune olovom ko puricu. I što sad? Natrag u moj spleen?
E, moj Gandhi...
Ipak se iz spleena mogu izvući neke misli...

Ljudi svijet vide na osnovu virtualnih slika na mrežnici, dakle vide samo virtualnu sliku svijeta. Kako znamo da je taj svijet stvaran? Da,imamo i druga osjetila,ali i ona rade na osnovi električnih impulsa. Mi smo zatvoreni u kutiji,kutijici sa malim prozorskim oknom, i kroz taj iskrhani komadić stakla mi gledamo u kišom poliveni svijet,tužan i prljav. A sretni smo. Većina nas...
I što bi većina nas sretnih tek vidjela da razbije to staklo?
Ali otkud snaga...

'Vi ste bogovi i svi ste sinovi Višnjega!'-->Psalmi, 82:6

22.10.2010., petak

Gudelj

Braćo...
Gudelj naš se mašio u džep i platio nam autobus do Solina, Splita i Trogira! Kako lijepo od njega. Mislim, je da su u pitanju lokacije gdje je 90% ljudi koji su imali čast prisustvovati tom, optimistično nazvanom, 'izletu', već bilo. Usput smo vidjeli i par razreda male dječice kojima bi ta lokacija trebala biti jednako zanimljiva kao i nama. Naglašavam 'trebala'. Ali ej, ovakvo nešto se nije još dogodilo, barem meni. Dobro, osim u glazbenoj, ali Vlahi se plaća školarina, tako da je red da nas vodi negdje. :D
Čovićka i Cvijeta su bile neuobičajeno drage kao vodičkinje (vodičice?). Dan pun iznenađenja. ^^
Sutra valja u glazbenu poći, naukovat' se o muzici i pov'jesti do noći! Al doslovno do noći. Uberite raspored:
08.00-08.45 - Oblici
08.50-10.30 - Solfeggio
10.45-11.30 - Polifonija
11.35-12.20 - Harmonija
12.30-14.00 - Zbor
14.05-16.30 - Povijest glazbe
16.40-17.40 - Klavir <3
Ako se počnete nekontrolirano smijat na način na koji ja provodim subote, sjetite se da sam ja zahvaljujući glazbenoj bio i partijao u : Opatiji (3 puta), Rijeci (3 puta), Zagrebu (2 puta), Trstu, Varaždinu, Đakovu, Tunisu, Crnoj Gori i Beogradu. Pa vi recite da je glazbena gubljenje vremena. Ko se sad smije? ^^
A usto i begam iz školice (<3. LOL JK Ah, da. Zašto ovakav naslov? Pa, palo mi je na pamet da bih se morao malo odužiti našem Gudyju za ovu nesvakidašnju manifestaciju. Gudy mi te volimo!!
Malo o muzici. Postat ću pjesmicu koja me okupira zadnjih dana, i smatram je jednom od najboljih u povijesti glazbe. Uživajte. ^^




11.09.2010., subota

Klavirić

Jedna pjesmica koju je osmislila moja malenkost ^^
još nije gotovo, još je work in progress, imam sve ideje za nju još na papiru, ovo je sad samo prototip...i malo improvizacije ^^
pa mi recite kako vam se dopada. pliz :D

18.08.2010., srijeda

waka waka :D

ima li išta ljepše od pisanja bloga u 3 ujutro, dok ti klima zuji iznad glave, dok grickaš tortilje i dok ti svira pink floyd? nema? slažem se :3
da, ljeto ima i svojih svijetlih trenutaka. sad kad je pri kraju, kao da nije ni počelo zapravo. nema više toliko ljudi na cestama ni u restoranima, nema gužvi kao prije... tužno je to, zapravo. sad kad dođe zima, sve će opustjeti, bit će hladno i prljavo, jer se nema za koga ni čistiti. ovo je, na kraju, ipak grad koji živi samo ljeti, a i tad...jedva.
i zuje komarci. ne znam koji im je vrag ovih dana, kao da su naišli na paket viagre negdje, množe se ko rusi. i jedu nas, naravno. gamad krilata -.-" trebalo bi njima malo sisat krv, pa da vidimo kako im se sviđa.
"Kao rani mraz" je premijerno prikazan u hrvatskoj. jedva čekam vidjet tu stvar :D s balašem kao redateljem, scenaristom i režiserom jednostavno ne može biti loš. samo da dođe u split u bilo koje kino, bit će super. ^^
ah, da. nije nešto dug post, ali valja se ići odmoriti. sayonara ^^

04.08.2010., srijeda

Koštice

Danas se ja probudim, cijeli lud i nabrijan, idemo da radimo, da odradimo još jedan jebeni dan, da možemo opet doć doma i gubit vid u pokušajima zadržavanja normalnosti. Nedugo nakon početka smjene sam skužio da su svi nekako...raspižđeni. Jednostavno, ko da je netko zaprašio grad nekim sranjem, svi su odjedanput ljuti. Najbolje je od svega da su ljuti samo na mene. Međusobno nemaju nikakvih problema, cvjetaju im ruže, ali onda se okrenu i ispale se na mene. Nisam kontao ništa, bio sam zbunjen... no onda sam skužio nešto.
Imao sam izbor. Mogao sam i ja reagirati, potpuno opravdano, istom mjerom, svađati se i derat i pizdit samo jer me je tako puklo, ali nisam. Ja sam odlučio, baš u inat svima, ostati nasmijan i pravit se da me boli kukumar za njihovu ljutnju i glupe prigovore. I radilo je.Fantastično je bilo gledati ih mirno i nasmijano u oči dok oni pizde, napola još pjani od ljutnje, napola razbješnjeni što shvaćaju da se ponašaju krajnje dječje. Moji inače strašno odgovorni i zreli roditelji su dozvolili da im glupa bezglava ljutnja utječe na posao emocionalno i fizički, te im je njihov nezreli i neodgovorni sin morao ukazivati na njihovu glupost, što oni dakako nisu priznavali, no mene više nije bilo briga. Naravno, ni kada se otrijezne od toga, neće im ni pasti na pamet da možda zahvale ili bar priznaju svoju pogrešku. Ponovno, iznimno zreo postupak s njihove strane.
Zanimljivo je to s njima (možda je to i slučaj sa svim ljudhttp://www.blog.hr/edit/?SID=0a0eaadfc815987f283c90812df433ea&page=blogeditorima njihove dobi, ali ne bih znao). Ja sam prije mislio da odrasti znači potpuno se riješiti dječjih i adolescentskih navika i nagona, pa i slabosti. Ali to očito ne radi tako. Sve što radimo i sav naš razvoj u životu nosimo sa sobom, on ne ostaje za nama. Ako se nismo rješili nekih problema iz prošlosti, ne znači da su oni otišli. Ako dvoje odraslih ljudi nema sposobnost da primjeti da njihovo ponašanje utječe da ljude oko njih i na posao, i ako nema snagu to ponašanje prekinuti, ako nema očiju da uopće vidi kako se ponaša, to očito znači da oni nisu sasvim odrasli, jer iste probleme pokazuje i moja 15-godišnja sestra. Ponovno, možda su to samo oni, ali sudeći po trenutnoj situaciji u svijetu, možda bi bilo bolje da više ljudi počne kontrolirati bijes.
A bijes je lijep. Adrenalin je lijep, dernjava je zakon, biti ljut na sve, ostale smatrati krivima za vlastite greške, to je lako. Teško je biti miran kad bi najradije sve bacio u kurac i otišao se okupat kao normalan čovjek, a umjesto toga moraš radit umjesto emocionalno nestabilnog oca koji je u stanju opalit šakom gosta koji naruči pivo kad se njemu nosi mineralna. Teško je biti miran kada je cijela kompanija protiv tebe, a ti si bespomoćan. Ali isplati se. Kada sve to prođe, tiho unutarnje zadovoljstvo radi postignutog cilja je stvarno neprocjenjivo. A da sam izabrao stranu prepuštanja bijesu, što bih imao? 3 minute olakšanja, pa tjedan dana grižnje savjesti i hladnoće odnosa. Na svoj način ne samo da sam nagradio sebe, nego sam dobio i zericu poštovanja više od rod'telja, koji ipak nisu toliko nerazumni koliko sam mislio. Pouka, djeco, glasi: strana dobra, isprva teška, uvijek se višestruko isplati! ^^
Nemam energije više, počeo sam kunjat na stolici. Laka noć, čitatelji ^^

22.07.2010., četvrtak

De Statistica

Statistika:
- još 47 dana do početka škole
- 25 dana do kraja sredine sezone (jes! ^^)
- 6 dana do mog 17. rođendana
- 362 dana do mog 18. rođendana (waaaaa)
da, toliko mi je dosadno da se bavim tim glupostima. Jedino zapravo bitno je ovo drugo :D
Dobro, aj, i treće.
I č'tvrto ^^.
Nedavno mi se dogodila iznimno zanimljiva situacija na poslu. Jednog je sofisticiranog i kozmopolitskog bosančugu zanimalo jesu li lignje od teletine ili od svinjetine, pa me je to i upitao. Nije mi bilo smiješno koliko mi je bilo tužno... Ispočetka. Poslije sam se smijao ko debil :D
Zapazio sam par stvari radeći kao, amo reć, nekakav konobar na nekom višem položaju... zamjenik šefa sale, recimo. Jedna od njih je da neki ljudi koji dođu na more pa jedu u jednom pristojnijem restoranu uopće nemaju pojma kolike su oni seljačine. Tipični sindrom pretjerane želje da se ostavi dojam upućenosti u sve moguće teme, pa tako i gastronomiju. A zašto? Da bi zadivili žene/djevojke svojim "znanjem" i patetičnim pokušajima zajebavanja 17-godišnjeg konobara koji o gastronomiji čisto podsvjesno zna više nego što će oni ikad znat? Čemu sve to? Dođi, popij, pojedi, plati, odjebi mi iz života, gotovo. Dobro, neki ljudi su stvarno vrijedni truda, ima legendi, itd., ali ove seljačine kvare prosjek maksimalno moguće -.-"
Oni su svi dobrostojeći, svakako, voze skupa auta, nose se ko manekeni jebeni, i tako to. Nameće mi se pitanje: kakva je to država u kojoj takvi ljudi uspijevaju? Kriminalna, pretolerantna, korumpirana? I zar smo mi tako očajni, kao država, da nam se veliki dio gospodarstva oslanja na hirove takvih kretena?
Idem u Ameriku što je prije moguće. Švicu, Britaniju, Kinu, nije ni bitno, samo daleko odavde. Možda se nešto i promijeni ulaskom u EU, ali svakako treba još puuuno vremena da se stvari malo poprave ovdje.
Nemam više energije za pisanje. Malo-pomalo, nije ni to loše :D
za kraj, jedan haiku:

Odlazim sada.
Neka vas čuva dobri
duh Interneta. ^^

21.06.2010., ponedjeljak

Dugo, toplo ljeto

Ovaj post nastaje u prvim satima ljeta 2010. godine. Eto, konačno smo ga dočekali. Napokon, cijeli dan izležavanje, nekima skoro cijeli dan posel, nekima pola pola. Svatko od nas zapravo ima svoje osobno ljeto, psihološko stanje uma prilagođeno odmaranju od one mučeničke ustanove koja bi nam trebala pomoć u životu. Čak i mi koji po cijele dane radimo. Meni je, recimo, mozak potpuno isključen tijekom ljeta. Radim po refleksima. Trik je u tome da se samo moram stalno smiješit. Psihosomatski efekt će biti prividno dobro raspoloženje, a to je zarazno. Da mi nije isključen, sigurno bi nešto tamo gore pregorilo. Nemoguće je cijele godine imati uključen mozak.
Ne znam je li to samo zbog ove kiše i tmurnog vremena, ali zadnjih dana posebno puno slušam Balaša. Ljeto je vrijeme bezbrižnosti, trebao bih slušat TBF ili Coldplay ili Dvornika, puštat mozak na pašu. Naravno, uz svakodnevnu dozu Panonskog mornara, ali ne toliko veliku da mi je ovo već 3. sat neprekidne playliste sastavljene samo od njegovih radova. On je ipak Slavonac, Novosađanin, nije on za ljetnomorski zrak. Ne znam, sigurno mi nešto fali. Možda banana? ^^
Krasno, evo sad i potresa.
Evo, baš sad slušam Pesmu o jednom petlu. Znam o čemu Balaš pjeva u ovoj pjesmi (^^), ali svejedno ima par stihova koji se mogu izdvojiti kao vrijedne poruke, recimo:
- "...a koke, čudne ptice, uvek im srce puca za nekim grubijanom..."
- "...kad imaš mladog petla, ne daj mu da se pati. Pusti ga neka leti, neka ga koke vide...posle će biti kasno, i petlu vreme ide..."
Da,znam, ovaj zadnji i nije baš najbolji primjer, ali promotrite ga bez pretpostavke da pjeva o svom "petlu" :D
Dosta mi je za večeras. Kasno je, a tek sam se počeo navikavati na ljeto.
Sayonara ^^

09.06.2010., srijeda

Syrinx

Evo, još jedan obećani post, ovaj put posvećen jednoj mladoj flautistici. Nazovimo je... Coco.

Prvi sam put upoznao Coco u 4. osnovne. Profesorica mi je uvalila gažu korepetitora nekoj tamo flautistici, koja je bila upravo Coco. Nisam bio potpuno ogorčen, jer ipak se radilo o Malom crncu, tada mom najdražem djelu. I tako je počela naša prva tonska proba. Bilo je poprilično zabavno, i na kraju svega mi je profesorica rekla da sam rođeni korepetitor (za one koji ne znaju, to je glazbenik koji na klaviru prati druge instrumente, a iako zvuči lagano, nije,treba imati talenta za to), i da sam dobar skoro kao i ona (a to nije mala stvar, jer je ona ipak jedna od najboljih korepetitora na Balkanu :3). Ovo pišem zato da istaknem važnost Coco za mene. Ona mi je pomogla da otkrijem svoj najveći pijanistički talent. ^^
I tako je došlo vrijeme za koncert. Ja i Coco smo izašli, ušitimali se i počeli. Bilo je lijepo, publika je bila zadovoljna, a to i je najbitnije. No, najbolji trenutak se dogodio u Drveniku, na koncertu. Ja i Coco smo svirali tamo negdje pred kraj, i tako smo zakon odsvirali da je na kraju svaki član publike pjevušio nešu melodiju. Trenutak za pamćenje :D

Kako opisati današnju Coco? Jednostavno, ona je Coco. Nju se ne može usporediti s nekim ili nečim, ona je Coco, drugi se uspoređuju s njom. Meni osobno najjača verzija Coco je subotom ujutro, kada još spava dok nas prof. A.P. kljuka podacima o madrigalima, čakonama i varijacijama. Ona u tom stanju ne reagira na ništa, ili reagira jaako sporo, pa je nama ostalima to jako zabavno. Neki su zato stekli dojam da Coco ne mari za ništa, da je 'flegma' , kako je neki karakteriziraju. No, Coco zna pokazati zube kad je u pitanju, recimo, jedinica iz vladanja koju s guštom voli dodijeliti svima najdraži profesor I.K. Coco također pokazuje iznimne sposobnosti partijanja, pogotovo kad se nešto dobro dogodi. Onda Coco ludi ko luda. I tanca, i razbija, i pije, i lije, i jede, i ide pod šank, i nad šank, i pod stol, i na stol, i za stol, a u nekim slučajevima, i u stol.

Moćna je ta Coco, znate. Ima momenata kad je baš, ono, moćna. Recimo, izjavila je o sebi da se ponekad smije 'kao traktor Tome Vinkovića'. Voli sa mnom zezati našu kolegicu Bass o njenom voljenom Čaku. Ima zanimljivu sposobnost da u roku 15 sekundi izračuna koliko je godina netko živio, na temelju godine rođenja i smrti. Samo što obično krivo izračuna, ali konta se trud. Stalno priča neke lude priče o svojoj obitelji, posebice o majci i sestrici, Ja sam siguran da bi bile jako ponosne na nju da je čuju.

Eto, rekao sam vam skoro sve što treba znati o Coco. Ako želite još, pitajte nju. Ona je svugdje oko nas wink

A da, naslov posta. Pitate se što je Syrinx? E, pa, Syrinx je ime kompozicije koju je napisao C.A.Debussy, i koju bi Coco jako željela svirat na svom maturalnom koncertu. Zamolila me da joj stavim link ispod posta, ali ipak neću. Čut ćete Syrinx kad je dođete slušati. A doći ćete. Svi. I na moj isto :M
Umjesto Syrinx ću staviti jednu stvar koju Coco jako voli. ^^
Eto ga, toliko o tome. Pa-pa zubo





06.06.2010., nedjelja

Dinosauri

Iako svi govore o ovim awesome stvorenjima iz doba jure i krede, malo njih ih zaista poznaje. Zato sam ja odlučio napraviti jedan post posvećen dinosaurima, da se moji vjerni čitatelji upoznaju sa nekim vrstama i njihovim supermoćima ;-)
Započnimo sa najpoznatijim.

Tiranosaur (Tyrannosaurus Rex)

Supermoć: ogromne zubine kojima bi smrvio i Chucka Norrisa, da ima dovoljno vremena prije nego ga ovaj roundhousekicka na Mars ^^
Težina: do 7 tona
Visina : do 13 metara

Najpoznatiji od svih dinosaura, tiranosaur, ime vuče iz grčke riječi Tyrannos, što znači tiranin. Ovaj mesojed je držao u strahu sve ostale dinosaure, što je razlog da mu je dodijeljeno ime Rex. Iako su mu ruke bile iznimno kratke u odnosu na tijelo, duge noge i masivno tijelo su mu osiguravali brzinu i izdržljivost, a ogromnim čeljustima snage čak 1.5 tona po cm kvadratnom mogao je mrviti stijene. Ono što je zanimljivo kod njega u odnosu na vid je raspored očiju; tiranosaur je imao oči smještene tako da vidi samo naprijed, što je karakteristika koju pokazuju mnogi današnji lovci, poput vuka ili lisice. Još jedna iznimna karakteristika je njuh; tiranosaur je mogao namirisati plijen na vrlo velike udaljenosti, za što su zaslužni neuobičajeno veliki olfaktorni živci. Tiranosauri su rasli mnogo brže od ostalih dinosaura, ali su se zato manje razmnožavali. Nažalost vam ne mogu staviti slike, ali mogu linkat za one koje zanima.
Tiranosaur (Odsad će link biti u naslovu sretan)

Brontosaurus (Brontosaurus)

Supermoć: Ogroman vrat koji je dosezao i do 15 metara visine
Težina: do 32 tone
Visina: do 23 metra

Kao što je vidljivo iz podataka, brontosaur je jedna od najvećih kopnenih životinja ikad. Ovaj dinosaur je isključivo biljojed, što je razlog nastanka ogromnog vrata kojim je dosezao vrhove drveća. Još jedna njegova karakteristika je ogroman rep, koji je vjerovatno služio za obranu. Ima kratke, ali jako debele noge, jer nešto treba i nositi tih 30 tona. Ovaj dinosaur je jednim udahom uzimao 200 litara zraka, što je količina zraka koja bi stala u oveće auto. Ovaj je bio jedan od rijetkih dinosaura koji se nije bojao tiranosaura, ali to bi bilo isto kao da se I.L. počne bojat...pa, bilo koga ^^

Triceratops (Triceratops)

Supermoć: Tri roga na prednjoj strani glave, i velika snaga
Težina: do 12 tona
Visina: do 9 metara

Jedan od najunikatnijih dinosaura, triceratops je bio svejed, i nije se bojao suočiti s tiranosaurom, štoviše ta dva su se često borila. Također, jedan je od rijetkih poznatih dinosaura kojima nije pronađen cijeli skelet; pronađeno je tek oko 30%. Zanimljiv je njegov oblik glave. Lubanja mu se ne spaja, već mu se kosti šire prema van, što njegovoj glavi daje izgled čaške. Rogovi su mu služili za borbu, iako postoji teorija da su rogovi samo ekstanzije kostiju i da pomažu pri žvakanju. Njihov raspored zubiju je također zanimljiv; bili su raspoređeni u grupicama od četrdesetak zubiju, a triceratops je imao ukupno 600 zubiju. To i nije puno, s obzirom da je on biljojed kojemu treba velika čeljusna snaga za prožvakavanje bilo čega što mu dođe u usta. Predpostavlja se da je jeo drveće, poput palmi ili cerviksa.

Pterosaur (Pterosaurus)

Supermoć: letenje
Težina: do 500 kg
Visina: raspon krila do 20 metara

Pterosaur je jedan od letećih dinosaura. Imao je sve prilagodbe za letenje: lako tijelo, šuplje kosti, te nožice za slijetanje. Krila su mu bila razvučena preko ruku, te je na ruci imao iznimno dug 4. prst, koji je služio za hvatanje. To znači da se pterosaur mogao kretati i po zemlji, i po zraku i penjati se. Jedna vrsta pterosaura je bila najveće leteće stvorenje svih vremena. Njihova krila su drukčija od ptičjih, te njihov način leta nije shvaćen do danas. Zna se da su pterosauri letjeli puno brže i duže od današnjih ptica. To je dokazano količinom flokalnih živaca, koji služe za procesuiranje informacija iz oka i držanje mirne slike. Kod ptica ti živci zauzimaju 1 do 2 % moždane mase, dok kod pterosaura oni zauzimaju čak 7 %, što je pokazatelj da su morali procesuirati puno više informacija iz oka od današnjih ptica, a to znači da su i brže letjeli. Femur pterosaurusa je bio okrenut prema unutra, te su tako njihove noge bile amortizirane i spremne za uzlet u svako doba.

Stegosaur (Stegossaurus)

Supermoć: kontrola klime
Težina: do 5 tona
Visina: do 4 metra

Meni osobno najdraži, stegosauri su specifični po pločama na leđima. Ove ploče im, procesom pomicanja i djelomičnog uvlačenja, omogućuju kontrolu struja zraka kroz njih, te tako i kontrolu tjelesnog rashlađivanja ili zagrijavanja. Ovi su dinosauri imali 2 mozga: jedan glavni i jedan u repu, koji je pomagao kontrolirati ploče na leđima i reflekse. Ploča je bilo 17, i bile su potpuno odvojene. Neki palentoolozi misle da su one preci današnjih ljusaka na krokodilima i aligatorima. Bile su prokrvljene i u slučaju nužde mogle su služiti i za disanje. Iako su bili biljojedi, njihova čeljust je više prilagođena za grabežljivce nego za sakupljače plodova. Imali su šiljke na repu, te dodatni set mišića kako bi mogli snažno zamahnuti repom. Ovi dinosauri su vjerovatno živjeli u krdima, poput triceratopsa, radi obrane i lakše ishrane.

Eto, sad znate malo više o dinosaurima i možete se praviti važni naughty
I sad recite da blogovi ne mogu biti korisni.
Pukla me inspiracija za ovo kad sam vidio koliko se ljudi po Facebooku priključuje u 'dinosaur' grupe. Dinosauri su awesome stvorenja, i svijet bi vjerovatno bio puuno zanimljivije mjesto da usred noći u Makarsku došeta gladni tiranosaur njami. Bilo bi veselo, i usto bismo imali ispriku da ne dođemo u školu. 'Profesore, zamalo me pojeo dinosaur'. :D
Eto, toliko od mene za večeras. Ugodni snovi thumbup


04.06.2010., petak

Sukreatorica

Evo, kao što sam i obećao, post o sukreatorici ovoga bloga. Konkretno, pomogla mi je izabrati ime i dizajn stranice, što i nije baš mala stvar. Slabo ja oko imam za takve stvari ^^
Okej, u interesu čuvanja privatnosti, i zbog raznih opasnosti koje vrebaju internetskim bespućima, zvat ću je Amelie (pola sata sam tražio onu crticu na e, onda sam shvatio da ću morat otvarat Sign map da je pronađem, a nije mi se dalo ^^).

Amelie si je nadjenula ime po junakinji jednog od njoj najdražih filmova, Amelie. Ima između 10 i 20 godina i živi negdje između Dubrovnika i Splita. Po zanimanju je obožavateljica Ž.T., mrziteljica Č.V. i zagorčavateljica života E.K. Nisam sad baš siguran za visinu, a što se težine tiče, ne smijem riskirat zubo Najdraži joj je predmet matematika, a najmržega predmeta nema jer ona jednostavno obožava školu. Možda jedino tjelesni jer joj oduzima vrijeme koje joj je potrebno za učenje.
Sudeći po Facebooku, ima 19 braće i sestara, zaručena je za nepoznatu osobu i rođena je 24. lipnja. Hvala Bogu na tehnologiji smijeh . Njena najdraža vrsta pizze je margarita, tunjevinu prezire, a njeno najdraže piće je mlijeko. Nekada čak poludi i doda malo čokolade, a kad je specijalna prigoda, i kave naughty.Amelie, uz sve ove prekrasne osobine, živi u centru svijeta, malom turističkom mjestu, administrativno pripadnom općini Gradac,imenom... !

Pozitivne strane | Jedna od njenih glavnih pozitivnih strana je poznavanje i voljenje stvaralaštva Đorđa Balaševića, po mom mišljenju najboljem balkanskom i drugom najboljen svjetskom kantautoru. Evo, u čast tome, na kraju posta vas čeka jedan od njegovih najvećih hitova ^^. Nažalost, Amelie je jedna od rijetkih osoba koje znam da poznaju i razumiju rad tog čovjeka (ma kakvog čovjeka, boga :) ), a to je šteta. Divovi poput njega ne bi smjeli biti zaklonjeni patetičnim, jeftinim, ali i zaraznim "hitovima" turbo-folk...očajnog izgovora za glazbu,a i mnogim drugim solidnim, ali ipak manje vrijednim djelima. Naravno, nacionalna netrepeljivost koja se još provlači našim prostorima tu je odigrala svoju ulogu, no pravi problem leži u našem ojadnom društvu, kojemu je lakše i, što je zabrinjavajuće, draže progutati nekakvu glupost koju "otpjeva" Simona Gotovac ili Lana, nego se prepustiti očaravajućim melodijama i vrijednim poukama koje nudi "Talas", "Slabo divanim madžarski" ili pak "Remorker" (^^). Amelie je izuzetak od toga društva, i zato je najviše i cijenim :). Plus, ženska je awesome ^^
Druga njena pozitivna strana je što zna jako brzo smislit iznimno maštovite replike na neke glupe izjave, najčešće proizašle od Ante L., no nerijetko i od F.R. To bi netko trebao zapisivat; svaka druga je za zapamtit :D. Ja bi, ali mi se najčešće ništa ne da ovih dana. ^^
Da se baš jaako potrudim, sjetio bih ja još pozitive, ali mi se ne da sad :D
A, da. Sjetio sam se još jedne.

Negativne strane | Proklinje Facebook, a neće da se vrati na msn :M

Sad bi trebala doći ocjena, ali nakon podrobnijeg razmišljanja, odlučio sam izbaciti taj dio. Samo nam sad još trebaju neke ocjene, a puna nam je kapa više ove gimnazije i njenih ocjena. Živjela, Amelie, dugo i sretno, uživaj u stihovima Panonskog mornara, dabogda ti sve misije završile s uspjehom, dabogda imala sve što zaželiš, rodilo ti, porodilo ti, dodvorilo ti, ne crklo ti. Košarka ^^

Za kraj, evo obećana muz'ka. Nema pretjerane veze sa gore opisanom Amelie, ali je super. Guštajte! :D







<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.